Istarske Novine Online

Illustrierte Österreichische Riviera-Zeitung (Ilustrirane novine Austrijske rivijere) su prve istarske novine koje su služile turističkoj promidžbi istočnojadranske obale (imale su podnaslov: "Organ za  lječilišne i privredne interese Dalmacije, Istre i Trsta"). Izlazile su na njemačkom jeziku, najprije u Puli (od 15. 4. 1904. do ožujka 1905.), a nakon toga u Opatiji (do rujna 1906.). Friedrich J. Weiss, a odgovorni urednici Ferdinand Štěpánek i Alfred Hartmann. Komisijski nakladnik bila je – kao i za spomenuti tjednik Pola – Knjižara F. W. Schrinner (“Schrinnersche Buchhandlung”). Izdavač i glavni urednik bio je Friedrich J. Weiss, a odgovorni urednici Ferdinand Štěpánek20 i Alfred Hartmann. Komisijski nakladnik bila je pulska Knjižara F. W. Schrinner. Izlazile su uz novčanu potporu države.

Izlazile su tjedno, odnosno – češće – dvaput mjesečno kao dvobroj, u formatu: 23 x 30 cm. Imale su razmjerno visoku nakladu od 2.500 primjeraka te su, unatoč visokoj cijeni, bile najtiražnija njemačkojezična periodična publikacija u Istri. U Puli su tiskane u tiskari Schrinner, a zatim u Opatiji u tiskari "V. Tomičić i dr."

Glavna svrha lista bilo je informiranje potencijalnih gostiju iz Monarhije I inozemstva o prirodnim, kulturnim i turističko-lječilišnim sadržajima Istre i Dalmacije. Objavljivani su prilozi o povijesti, privredi, etnografiji, turističko-lječilišnim mogućnostima i prirodnim ljepotama Istre i Dalmacije, te o kulturi i sportu, uz brojne reklamne oglase. Posebna rubrika bila je posvećena književnosti, čemu je namijenjen veći prostor, zbog čega ove novine možemo odrediti kao turističko-literarne. Pored toga, objavljivali su se i brojni promidžbeni oglasi. Distribucija je bila organizirana na putničkim brodskim linijama većih europskih brodarskih agencija. List je bio subvencioniran od države, a imao je svoje urede u Trstu, Beču i New Yorku.

Literatura: Dobrić, Bruno, Novine i časopisi na njemačkom jeziku u Istri (1871. - 1918.) : Pula, Opatija, Brijuni, Pula : Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika, 2016.

Bibliografski opis:
Naslov: L'Arena di Pola
Učestalost izlaženja: dnevno; od 1953. tjedno

Podnaslov: „Quotidiano Democratico d'Informazioni“; od 12. 2. 1947: „Bollettino d'Informazioni del C.L.N; od 11. 9. 1947: „settimanale del Movimento Istriano Revisionista“; od 7. 1. 1953. (Nr. 848): „settimanale dell'iredentismo giuliano e dalmata“ (Reddazione e amministrazione: Gorizia; Reddazione di Trieste; Reddazione di Milano); od 6.1.1969. nema podnaslov.

Izdavač: Societa editoriale del „Movimento Istriano Revisionista“ a.r.l. (Nr. 848, 1953.); od 1967.: „Libero Comune di Pola in Esilio“ („Slobodna općina Pula u egzilu“; list je njegov službeni organ /“organo ufficiale“/).
Odgovorni uredinici: Guido Miglia, Corrado Belci, Pasquale De Simone, Piero Tarticchio, Silvio Mazzaroli, Paolo Radivo (aktualni urednik).

Mjesto izdanja: Novine su počele izlaziti u Puli 29. 7. 1945. i izlazile su za sve vrijeme postojanja Savezničke vojne uprave; nakon egzodusa oko 31.000 građana Pule (tzv. „optanata“) (posljednji broj objavljen je u Puli 14. 5. 1947.) list je – nakon kratkog razdoblja neizlaženja (od 15. 5. do 23.5. 1947.) - nastavio izlaziti u Trstu (od 23. 5. 1947.) izlazi u Trstu (i Gorici) (iako se u impresumu lista do 11.9.1947. navodi da je sjedište uredništva u Puli i u Trstu; no, u broju 109 od 14. 5. 1947. navodi se da „…s tim brojem novine prestaju izlaziti u Puli“); od 2003. izlazi u Trstu.
Veličina i broj stranica: 50 x 35 cm (na 2 stranice); od 7.1.1953.: 55 x 42 cm (na 4 str.); od. 6.1.1969. izlazi na manjem formatu (29x21 cm) na 16 str.
Tiskara: „Stabilimento Tipografico F. Rocco“ u Puli; od 24.5.1947. u „Stabilimento Tipografico Nazionale“ u Trstu; u Udinama (od Nr. 848 1953.).

Prema M. Bogneriu utemeljitelji lista bili su A. Craglietto i G. Bacicchi.
Za vrijeme Savezničke vojne uprave list se borio protiv ulaska Pule u sastav Jugoslavije, a nakopn egzodusa 1947. zalagao se za reviziju Pariškog mirovnog ugovora.
Novine još uvijek izlaze kao mjesečnik; sjedišta uredništva nalaze se u Trstu i u Milanu (adresa mrežnih stranica: http://arenadipola.it/). Na istim mrežnim stranicama dostupni su i tekući brojevi kao i novija digitalizirana godišta ovih novina (nakon 1963.).

Napomena:
Pretraživanje ovdje objavljenih digitalizirana godišta ovih novina po ključnim riječima omogućeno je na adresi: http://arenadipola.com/
dr. sc. Bruno Dobrić

List je izlazio u Zagrebu od 22. VII. 1929. do 27. IX. 1940. godine. Počeo je izlaziti kao polumjesečnik, potom od 1931. izlazi tri puta mjesečno, a od 1932. do završetka izlaženja kao tjednik. Njegov osnivač i prvi urednik bio je književnik Ernest Radetić (Baderna, 1899.- Zagreb, 1980.), a vlasnik Konzorcij Istra iz Zagreba. U početku list nosi podnaslov "Glasilo Istrana u Jugoslaviji". Od 1931. "Istru" preuzima Savez jugoslavenskih emigranata iz Julijske krajine, dok je vlasnik lista ostao isti. Od 1932. list nosi podnaslov "glasilo Saveza jugoslavenskih emigranata iz Julijske krajine". Ta je organizacija okupljala oko 20.000 hrvatskih i slovenskih emigranata iz tzv. Julijske krajine, koja je obuhvaćala Istru i Slovensko primorje, Trst, Rijeku, Goricu, otoke Cres i Lošinj i dio Kranjske. To su bili dijelovi bivšeg austrijskog (cislajtanijskog) dijela Austro-Ugarske Monarhije koji su nakon Prvog svjetskog rata dodijeljeni Kraljevini Italiji kao nagrada za njezino priključivanje snagama Antante u tom ratu. Spomenuti Savez i list "Istra" dobivali su novčanu potporu od jugoslavenske vlade.

Od 1931. do 1936. godine glavni urednik lista bio je mladi istarski novinar Ive Mihovilović (Premantura, 1905. – Zagreb, 1988.), a od 1936. do 1939. Tone Peruško (Premantura, 1905. – Pula, 1967.).
Najveća naklada lista bila je 4.000 primjeraka. Većina pretplatnika i čitatelja "Istre" bili su hrvatski i slovenski emigranti iz Julijske krajine koji su živjeli u Jugoslaviji, a u malom broju i pripadnici hrvatskog i slovenskog naroda u Julijskoj krajini do kojih bi ove novine, koje su u Italiji bile zabranjene, uspjele biti raspačane.

Tekstovi u "Istri" objavljivani su na hrvatskom i slovenskom jeziku, i velikim dijelom nisu bili potpisani. List je izlazio na 8 stranica, a dvaput godišnje - za Božić i za Uskrs – izlazio je u povećanom obimu (do 30 stranica). Najveća naklada lista bila je 4.000 primjeraka.
List je imao informativnu i propagandnu svrhu (Ive Mihovilović navodi 1970. godine: "Trebalo je, prije svega, djelovati propagandno, mobilizatorski, u redovima emigranata iz Istre i ostale Julijske krajine."). Većina tekstova bile su vijesti i kritički komentari o stanju u Julijskoj krajini, posebno vijesti o nasilnoj talijanizaciji Hrvata i Slovenaca od strane talijanskog fašističkog režima. Pored toga, list donosi informacije o emigrantima iz Julijske krajine u Kraljevini Jugoslaviji, o drugim nacionalnim manjinama u Europi i o njihovom internacionalnom pokretu, kao i o kulturnom djelovanju Hrvata i Slovenaca u Julijskoj krajini i u emigraciji u Jugoslaviji. Objavljivane su i rasprave i eseji s područja povijesti, etnografije, prava manjina i dr., kao i biografije značajnih Hrvata i Slovenaca iz Julijske krajine.
Tijekom jedanaest godina izlaženja u listu nije objavljen nijedan kritički tekst o nacionalnom pitanju u Kraljevini Jugoslaviji i o odnosu režima prema tom problemu. Emigrantske organizacije u Jugoslaviji okupljene unutar spomenutog Saveza dogovorile su se da se neće miješati u pitanja unutarnjeg političkog života Jugoslavije. Izostanak tekstova o tim problemima u "Istri", pored redovitog izvještavanja o problemima nacionalnih manjina u Italiji i u drugim europskim zemljama u tom listu, pokazuje u kolikoj je mjeri uredništvo lista u pogledu jugoslavenskih unutarnje-političkih pitanja nije željelo doći u sukob s jugoslavenskom vladom u Beogradu koja je novčano pomagala izlaženje lista.

No, i pored takve autocenzure, list je – kao i druge tiskovine u Jugoslaviji – bio podvrgnut strogoj državnoj cenzuri, a pojedini brojevi bili su zabranjeni i zaplijenjeni. Razlog zabranama najčešće su bili kritički tekstovi o talijanskoj državnoj politici.
Sredinom 30-ih godina 20. stoljeća jugoslavenskoj vladi više nije odgovaralo izrazito kritičko pisanje lista o talijanskom fašizmu, jer je to bilo u suprotnosti s njezinim državno-političkim nastojanjima uspostavljanja prijateljskih odnosa s Italijom. Zbog toga je oportunističko vodstvo Saveza u lipnju 1939. smijenilo urednika Tonu Peruška koji je nastavljao antifašističku uređivačku politiku lista i na njegovo je mjesto ponovno postavilo Ernesta Radetića, koji je list uređivao do posljednjeg broja, izašlog 27. 9. 1940. Tada je jugoslavenska vlada zabranila svaku organiziranu djelatnost hrvatskih i slovenskih emigranata iz Julijske krajine, što je značilo i zabranu izlažanja njihovih listova.

Najbrojniji suradnici lista bili su mladi emigranti, studenti ili oni koji su netom završili studij, a prethodno su se školovali u internatu u Karlovcu i Zagrebu (koji je od istarske emigracije nazivan "Istarski internat").
Pored navedenih urednika, u "Istri" su, pored brojnih slovenskih autora, surađivali i brojni hrvatski intelektualci koji su emigrirali iz Istre: Viktor Car Emin, Dragovan Šepić, Mijo Mirković, braća Matko i Ante Rojnić, Drago Gervais, Zvane Črnja, Blaž Cukon (Zuccon) i drugi.

Literatura:
Dobrić, Bruno. Suradnja Matka Rojnića u zagrebačkom listu "Istra", u: Stručni skup Matko Rojnić: knjižničar i povjesničar - povodom 100. obljetnice rođenja (1908.-1981.), Medulin, 12. svibnja 2008. : zbornik radova / uredili Bruno Dobrić i Slavko Harni. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo : Nacionalna i sveučilišna knjižnica ; Pula : Gradska knjižnica i čitaonica, 2010. Str. 1-16.

Janjatović, Bosiljka. Istarska problematika u zagrebačkom listu "Istra", u: Talijanska uprava na hrvatskom prostoru i egzodus Hrvata (1918.-1943.) / ur. Marino Manin. Zagreb: Hrvatski institut za povijest, Društvo "Egzodus istarskih Hrvata", 2001. Str. 723-756.

Mihovilović, Ive. List "Istra", glasilo Saveza jugoslavenskih emigranata iz Julijske krajine od 1929. do 1940. godine, u: Pazinski memorijal 1970 / glavni urednik Petar Strčić. Pazin: Čakavski sabor, 1971., Str. 107-127.
Šetić, Nevio; Marino Manin. "Istarski" internat u Karlovcu i Zagrebu (1919.-1941.), u: Talijanska uprava na hrvatskom prostoru i egzodus Hrvata (1918.-1943.) / ur. Marino Manin. Zagreb: Hrvatski institut za povijest, Društvo "Egzodus istarskih Hrvata", 2001. Str. 489-530.

mr. sc. Bruno Dobrić

List je izlazio u Trstu od 11. siječnja 1923.  do 10. siječnja 1929. godine.
Nosio je podnaslov „tjednik za pouku, gospodarstvo i politiku istarskog naroda“. Izlazio je tjedno (četvrtkom), a svakog drugog četvrtka uz list je izlazio „literalni prilog 'Mladi Istranin'“

Od prvog broja do broja 31, koji je izašao srpnja 1924., odgovorni urednik je bio Ivan Marija Micheluzzi, a od broja 32, koji je izašao 10. srpnja 1924., kao „odgovorni urednik, izdavač i direktor“ naveden  je Ivan Stari (Pula, 1890 – Zagreb, 1946, koji je te funkcije obavljao do gašenja lista. Od prvog broja do listopada 1923. izdavači su bili Stojan Brajša (Pazin, 1888 – Gorica, 1989) i Ivan Stari.

U uvodniku prvoga broja (objavljenog 11. siječnja 1923.) navodi se da je to „… zajedničko i jedino glasilo naše političke organizacije… jedini politički list u Istri“. U tekstu koji potpisuje „Političko društvo za Istru“ navodi se da su se dvije „struje, koje su se bile pojavile zadnje vrijeme, složile i stopile“ u to društvo, što je učinjeno u interesu „našeg istarskog naroda“. Dva lista koja su izražavala stavove tih sukobljenih struja - „Stara Naša sloga“ i „ Pučki prijatelj“ (u uvodniku uredništva se navodi da su to „dva politička lista“) dogovorom izdavača prestala su izlaziti, da bi njihovi suradnici nadalje zajedno objavljivali u novopokrenutom listu „Istarska riječ“. Dalje se u uvodniku navodi:
„Naš narod ne može u sadašnjim prilikama da uzdržaje oba lista, pa su naši narodni radenici odlučili, da se oba lista stope u jedan treći list – u 'Istarsku Riječ'. Time je uklonjena i opasnost, da dođe do novih nesuglasica, a to i je glavno.“

Politička orijentacija lista bila je antifšistička. Pored redovitih tekstova uperenih protiv nasilne talijanizacije Hrvata i Slovenaca u Istri od strane talijanskog fašističkog režima, list je donosio tekstove o školstvu (protiv potalijančivanja hrvatskih osnovnih škola u Istri), gospodarstvu, dopise iz raznih krajeva Istri i popularnu rubriku “Franina i Jurina“. Izlazio je na 4 stranice, povremeno na 6 stranica.

Suradnički prilozi u listu izlazili su nepotpisani. Među suradnicima lista bili su Mirko Vratović (Pula, 1885-1968), Ive Mihovilović (Premantura, 1905. – Zagreb, 1988.), Ivan Stari, Božo Milanović (Kringa, 1890 – Pazin, 1980) i Ante Iveša. Povremeno je u listu surađivao i Mijo Mirković.

Česte su bile zapljene članaka, kao i zabrane pojedinih brojeva lista. Ive Mihovilović je zbog antifašističkih tekstova objavljenih u listu dva puta lišavan slobode te je bio više mjeseci u fašističkim zatvorima.

List je ugašen početkom 1929. godine, kada su ugašene sve hrvatske i slovenske novine u Istri i u drugim dijelovima tadašnje talijanske pokrajine Venezia Giulia (Julijska krajina).

mr. sc. Bruno Dobrić

Literatura: Iveša, Ante, “Tršćanska hrvatska štampa između dva rata”, u: Pazinski memorijal, sv. 2., Pazin 1971., 149-16.; Šetić, Nevio, Politička aktivnost istarskih Hrvata okupljenih oko lista Istarska riječ u Trstu 1923. – 1929., u: Časopis za suvremenu povijest, br. 2 (2009),483-498. 

Pulske dnevne novine na talijanskom jeziku počele su izlaziti 1.I. 1919. pod naslovom «L'Azione». U prvim godinama izlaženja imao je «socijalreformistički politički profil, a financirale su ga talijanske banke» (dr. Darko Dukovski). Osnovali su ga odvjetnik Antonio De Berti, koji je bio direktor lista, i Bernardo Staffetti, odgovorni urednik, a nakladnik je bilo društvo «Societa editrice L'Azione». Do 1921. list je bio neovisan, a nakon početka suradnje s fašistima 1921. list gubi neovisnost te postaje fašističkim dnevnikom (D. Dukovski). Godine 1922. vlasnik lista postaje «Federazione Fascista Polese» (Pulska fašistička federacija) koja je 1924.osnovala izdavačko poduzeće «L'Unione Editrice Istriana». Godine 1924. Giovanni Mrach (Maracchi) je postao direktor lista, a Giuseppe Leonardelli urednik. Od 1. I. 1929. dnevnik mijenja ime u «Corriere istriano» i postaje organom Nacionalne fašističke stranke za Istru. Prestaje izlaziti 1945. godine.

Na ovim mrežnim stranicama dostupna su godišta 1935-1938. Napominjemo čitateljima da vode računa o tome da je u to vrijeme ovaj dnevnik bio organ fašističke stranke, što je za današnjeg čitatelja ovog dnevnika - povijesno gledano - dodatan izvor informacija o tom totalitarnom režimu i o instrumentaliziranju javnih medija izvješćivanja u političke svrhe. Stoga ove novine mogu biti korištene i kao izvor za istraživanje fašizma u Istri.

Direktori lista: Antonio De Berti - od broja 40 1919. do broja 175 iz 1924. g.; Giovanni Mrach (Maracchi) - od broja 176 iz 1924. g. do prestanka izlaženja 1945.

Glavni urednici: Bernardo Staffetti - od broja 10 iz 1920. do broja 256 iz 1922. ; Domenico Fabretto- od broja 257 od 4. XI. 1922. do kraja prosinca 1925.; Giuseppe Leonardelli - od broja 174 iz 1924. do broja 1 iz 1926.; Giuseppe Sain - broja 1 od 1. I.1926. do broja 101 iz 1928.; Pietro Sfilligoi – od broja 102 iz 1928. do broja 27 iz 1929.; Giovanni Mrach (Maracchi) – od broja 28 od 1. II. 1929. do prestanka izlaženja 1945. (Ruggero Pascucci – odgovorni urednik od broja 28 od 1. II. 1929.)

Izdanja (godišta) novina «Corriere istriano» (Pola / Pula,1934-1938) koja su dostupna na mrežnim stranicama Sveučilišne knjižnice u Puli:

Godište 16/ 1934., Br. 1-32, 34-36, 38-95, 97-113, 115-123, 125-130, 132-310 - nedostaje 5 brojeva
Godište 17/1935.      Br. 1-315  kompletno godište
Godište 18/1936.     Br. 1-131,133-312 (nedostaje broj 132)
Godište 19/1937.     Br. 1-325  kompletno godište
Godište 20/1938.      Br.  1-307  kompletno godište

mr. sc. Bruno Dobrić

Pulske dnevne novine na talijanskom jeziku počele su izlaziti 1.I. 1919. pod naslovom «L'Azione». U prvim godinama izlaženja imao je «socijalreformistički politički profil, a financirale su ga talijanske banke» (dr. Darko Dukovski). Osnovali su ga odvjetnik Antonio De Berti, koji je bio direktor lista, i Bernardo Staffetti, odgovorni urednik, a nakladnik je bilo društvo «Societa editrice L'Azione». Do 1921. list je bio neovisan, a nakon početka suradnje s fašistima 1921. list gubi neovisnost te postaje fašističkim dnevnikom (D. Dukovski). Godine 1922. vlasnik lista postaje «Federazione Fascista Polese» (Pulska fašistička federacija) koja je 1924.osnovala izdavačko poduzeće «L'Unione Editrice Istriana». Godine 1924. Giovanni Mrach (Maracchi) je postao direktor lista, a Giuseppe Leonardelli urednik. Od 1. I. 1929. dnevnik mijenja ime u «Corriere istriano» i postaje organom Nacionalne fašističke stranke za Istru. Prestaje izlaziti 1945. godine.

Na ovim mrežnim stranicama dostupna su godišta 1935-1938. Napominjemo čitateljima da vode računa o tome da je u to vrijeme ovaj dnevnik bio organ fašističke stranke, što je za današnjeg čitatelja ovog dnevnika - povijesno gledano - dodatan izvor informacija o tom totalitarnom režimu i o instrumentaliziranju javnih medija izvješćivanja u političke svrhe. Stoga ove novine mogu biti korištene i kao izvor za istraživanje fašizma u Istri.

Direktori lista: Antonio De Berti - od broja 40 1919. do broja 175 iz 1924. g.; Giovanni Mrach (Maracchi) - od broja 176 iz 1924. g. do prestanka izlaženja 1945.

Glavni urednici: Bernardo Staffetti - od broja 10 iz 1920. do broja 256 iz 1922. ; Domenico Fabretto- od broja 257 od 4. XI. 1922. do kraja prosinca 1925.; Giuseppe Leonardelli - od broja 174 iz 1924. do broja 1 iz 1926.; Giuseppe Sain - broja 1 od 1. I.1926. do broja 101 iz 1928.; Pietro Sfilligoi – od broja 102 iz 1928. do broja 27 iz 1929.; Giovanni Mrach (Maracchi) – od broja 28 od 1. II. 1929. do prestanka izlaženja 1945. (Ruggero Pascucci – odgovorni urednik od broja 28 od 1. II. 1929.)

mr. sc. Bruno Dobrić

To je jedini pulski dnevnik na njemačkom jeziku. Počeo je izlaziti 1905. pod naslovom Polaer Morgenblatt (Pulski jutarnji list). Uređivao ga je Ferdinand Stepanek, a od 16. 11. 1905. Otto Ottisch. Sjedište uredništva bilo je u tiskari Josipa Krmpotića (1864-1949), koji je tiskao ovaj dnevnik. Zbog financijskih poteškoća pri izdavanju lista njegov vlasnik Karl Kupelwieser (1872-1930) je 1906. prepustio izdavačka prava za njegovo objavljivanje Krmpotiću. Tada je naslov novina promijenjen u Polaer Tagblatt (Pulski dnevnik), a pod tim nazivom je izlazio od 18. 6. 1906. do 13. 11. 1918.

Polaer Tagblatt uređivali su Otto Ottisch, zatim G. Trippold, Hugo Dudek, Ferdinand Stepanek, R. Schwendtbauer, J. Sonntag i na kraju ponovno Hugo Dudek. List je imao nakladu oko 1.400 primjeraka. Najduže razdoblje njegov je urednik bio Hugo Dudek, koji je uređivao list u skladu s interesima austrougarske Ratne mornarice, odnosno države. Prema tvrdnji Josipa Krmpotića, pored državnih interesa list je zastupao i interese istarskih Hrvata i Slovenaca u obrani od talijanskih aspiracija. List je objavljivao vijesti iz svijeta i lokalne vijesti, posebno one koje su vezane za austrougarsku Mornaricu. Njegovo izlaženje subvencionirala je država, a djelomično je bio financiram oglasima i pretplatom.

List je najčešće objavljivan na 4 stranice, izuzetno na 6 ili 8 stranica.

Prije predstavljanja sadržaja ovog dnevnika, potrebno je navesti u kojem povijesnom kontekstu je on nastao. Budući da je Pula od sredine 19. st. do 1918. bila glavna ratna luka Austro-Ugarske Monarhije, u gradu su živjeli brojni njemački časnici Ratne mornarice i državni službenici, zajedno s obiteljima. Oni su iz metropola Monarhije, odakle su većinom doselili u Pulu, ovdje donijeli i razvijene kulturalne navike, među kojima je važno mjesto zauzimalo čitanje novina i knjiga na njemačkom jeziku. Rezultat toga je i razvoj bogate nakladničke djelatnosti na njemačkom jeziku krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Tiskale su se novine, književne i glazbene publikacije, izdanja različitih udruga, školske publikacije, razni priručnici i druge publikacije.

Dnevnik je sadržavao redovite rubrike: vijesti iz svijeta; dnevne vijesti vezane za Austro-Ugarsku Monarhiju (najčešće vijesti koje se odnose na rad Parlamenta, Carevinskog vijeća i austrijske vlade u Beču i vijesti koje se odnose na rad Istarskog sabora i regionalne i lokalne /pulske/ uprave); dnevne zapovjedi Lučkog admirala koje se odnose na mornaricu i vojsku u Puli; oglasnik društvenih i zabavnih programa u gradu (vijesti o društvenim priredbama, koncertima, kinematografskim predstavama i sl.); feljtoni i romani u nastavcima; brzojavne vijesti (agencijske vijesti preuzete od «K.k. Korrespondenzbureau-a» u Beču); mali oglasnik; telegrafska vremenska prognoza (koju je dnevno sastavljao pulski Hidrografski zavod); reklame (njačešće su ispunjavale cijelu posljednju stranicu dnevnika). Pojedine reklame su sadržavale fotografije i ilustracije.
Posljednjih 8 godina izlaženja pojedini brojevi opremljeni su i ilustracijama i fotografijama (npr. br. 1743 od 1. I. 1911.)

mr. sc. Bruno Dobrić

Dnevnik koji je izlazio u Puli od 1. VII. 1915. do 18. XII. 1918.. Nakladnik i tiskar lista bio je Josip Krmpotić (1864-1949).
Najduže vrijeme urednik lista bio je Josip Hain (od početka izlaženja do 1. VIII. 1918.). Nakon njega urednici su bili Ivan Markon (do 1. X. 1918) i Lovro Scalier (do 15. XII. 1918).

Početna je naklada bila 500 primjeraka, a kasnije oko 1700 primjeraka. List je imao 2-4 stranice.

Dnevnik je sadržavao redovite rubrike: ratna izvješća, vijesti iz Austro-Ugarske Mnarhije, pokrajinske vijesti (koje se odnose na Istru i Dalmaciju), romane u nastavcima i reklame.

Posebnu važnu povijesno-dokumentarnu vrijednost imaju vijesti o stradanju civilnog stanovništva Pule i južne Istre koje je 1915., nakon ulaska Italije u rat, premješteno u druge dijelove Monarhije, zbog opasnosti od talijanskog napada na Pulu. Oko 50.000 Istrana su vlakovima premješteni u druge dijelove Monarhije, poglavito u logore za prognanike u Wagni, Gmündu, Pottendorfu, Steinklammu i drugim austrijskim mjestima, a manjim dijelom i na područje Mađarske, Moravske i Češke. Zbog loših životnih uvjeta te uslijed velike epidemije tzv. španjolske gripe i drugih bolesti, stradalo je mnogo Istrana, osobito djece i staraca, a ostali su se vratili u Istru 1917. i 1918. godine. Bilo je to najveće stradanje Puljana i drugih Istrana u Prvom svjetskom ratu. Ovaj dnevnik redovito je izvještavao o tim izbjeglicama.

Od kraja 1917. u dnevniku je objavljivao priloge i Mijo Mirković, koji je koristio i pseudonim Mate Balota. Pisao je članke na hrvatskom jeziku i na istarskoj čakavštini. Među suradnicima lista bili su i Fran Barbalić, Benjamin Deprato i Pavao Saršon.

Posljednjih godina izlaženja list je sve otvorenije zagovarao južnoslavensko jedinstvo, pa je od 9. VIII. 1918. do kraja izlaženja izlazio na ekavici. Pojedini članci bili su cenzurirani, a od 30. III. do 6. IV. 1918. izlaženje lista je sudski obustavljeno.

Ubrzo nakon zaposjedanja Pule 5. XI. 1918. talijanske vojne vlasti zabranile su list, a Krmpotića je osudila na trodnevni zatvor. Nakon toga su on i urednici internirani u Italiji.

Nakon povratka 1920., nakon što su mu fašisti zapalili tiskaru bio je prisiljen prodati tiskaru i zauvijek napustiti Pulu.

Ove novine danas su vrlo rijetke, te je – prema našim saznanjima – ovo jedini njihov sačuvani komplet u hrvatskim knjižnicama (nedostaje tridesetak brojeva).

mr. sc. Bruno Dobrić

Izdanja (godišta) novina «Hrvatski list» (Pula, 1915-1918) koja su dostupna na mrežnim stranicama Sveučilišne knjižnice u Puli:

Godište 1, 1915., B r. 1-135,137-169 - nedostaje 1 broj
Godište 2, 1916., Br. 170-239,241-381,383-537 - nedostaju 2 broja
Godište 3, 1917., Br. 539-637,639-831,862-885,887-891 - nedostaju 34 broja
Godište 4, 1918., Br. 893-1089, 1091-1190,1193-1235 - nedostaje 13 brojeva

Naša sloga – prve hrvatske novine u Istri, s podnaslovom „Poučni, gospodarski i politički list“  – na mala su vrata ušla u čitateljsku javnost. Kod tog „malog listka“ (kako ga je nazivao njegov pokretač biskup Juraj Dobrila) u početku je sve bilo maleno: format (34 x 24 cm), obim (4 stranice), cijena (pogotovo za seljake), učestalost izlaženja (u početku je izlazio dvaput mjesečno, a tek od 1884. tjedno), broj suradnika – pretežito svećenika i učitelja, financiranje i naklada (u početku oko 500 primjeraka).

Počela je izlaziti 1. VI. 1870. g. u Trstu nakon što su 1970. biskup Juraj Dobrila i „poznati našinac“ (najvjerojatnije biskup J. J. Strossmayer) osigurali sredstva za izdavanje 400 primjeraka ovih novina. Dobrila je u početku bio nesiguran hoće li njihovo izdavanje naići na odaziv među hrvatskim seljacima – kojima je list prvenstveno bio namijenjen. Očekivao da će se u početku putem pretplate prodati još 100 primjeraka, ali krajem 1870. g. on i uredništvo lista bili su iznenađeni jer je broj pretplatnika dosegao tisuću.

Pojedini značajni pripadnici talijanske građanske inteligencije u Istri su putem novina i knjiga širili ideološke predrasude o tome da su Hrvati i Slovenci u Istri necivilizirani pripadnici ”barbarskih” naroda, kojima je suđeno da se civiliziraju prihvaćanjem superiorne talijanske kulture i jezika. Suprotstavljajući se takvim predrasudama  biskup Dobrila i suradnici – uglavnom svećenici – koji su uređivali Našu slogu uzeli su za program ovog lista misao vodilju hrvatskog biskupa Strossmayera „Prosvjetom k slobodi!”, pri čemu se u prvom broju naglašava da je riječ o prosvjeti zasnovanoj na katoličkoj religiji.

Urednici su pokušali prilagoditi čitateljima način pisanja i jezik članaka, pa od 16. VIII. 1871. počinje izlaziti rubrika „Franina i Jurina“ koja je ubrzo postala najpopularnija u puku. To su razgovori dvojice istarskih seljaka na istarskoj čakavici pisani na način koji je bio blizak tradicionalnoj seljačkoj usmenoj predaji. Najčešća tema tih šaljivih razgovora bilo je ruganje onim pripadnicima hrvatskog naroda koji su na izborima glasali za talijansku građansko-liberalnu stranku.

Prvi odgovorni urednik lista bio je svećenik Antun Karabaić (1832 – 1906), a najduže vrijeme glavnim su urednicima bili svećenici Mate Bastian (1828 – 1885) (bio je urednik tijekom 1870-ih godina) i Matko Mandić (1849 – 1915), koji je od 1883. do smrti bio urednik lista. Dr. Matko Laginja je bio urednik 1881.-1882. godine.

Do 1884. list izlazi kao dvotjednik, nakon toga kao tjednik, a od 1900. do 1902. dvaput tjedno. Na početku tiskan je u 500 primjeraka, a krajem 1870-ih godina u više od 2000 primjeraka.

U posljednjem broju lista 25.V.1915. uredništvo obavještava čitatelje: “Radi pomanjkanja radnih sila (zbog evakuacije civilnog stanovništva iz ratne luke Pule – op.), prisiljeni smo do boljih vremena nakon 45 godina obustaviti izdavanje našega lista.” Umjesto očekivanih „boljih vremena“ nakon rata uslijedilo je zaposjedanje Istre od strane talijanske vojske, a ubrzo nakon dolaska fašizma na vlasti zabranjeno je izdavanja hrvatskih knjiga i novina.

Bruno Dobrić